Ulica bana Josipa Jelačića 4, 21000 Split
+385 21 314-412
liga@liga.hr

Naša izvršna direktorica nominirana je za nagradu Splitski cvit

Naša izvršna direktorica nominirana je za nagradu Splitski cvit

Naša izvršna direktorica nominirana je za nagradu Splitski cvit! Drago nam je da je njezin rad prepoznat i da javnost ima priliku više saznati o našem radu.

U cijelosti prenosimo članak s portala Dalmacija danas.

Deveta, ujedno i posljednja kandidatkinja koju predstavljamo je Josipa Kokorić Tomašević, majka troje djece i supruga, izvršna direktorica Lige za prevenciju ovisnosti Split.

Rođena je 1977. godine u Splitu gdje je završila osnovnu i srednju Graditeljsko geodetsku tehničku školu nakon koje je upisala Katoličko bogoslovni fakultet u Zagrebu te završetkom istog postala dipl. teologinja. Negdje tijekom druge polovine studija se osvijestila te shvatila da je njeno područje interesa rad s ovisnicima.

2002 godine započela je svoje prve volonterske korake u Crvenom Križu Zagreb, a paralelno se uključila u rad grupe Anonimnih narkomana. Volontirala je i u Udruzi Help u Splitu. 2005. godine angažirala se u udruzi ANST 1700, organizaciji koju je 2003. godine osnovala dr. Jasminka Šarić, no vrlo brzo je bivšim ovisnicima omogućila da se samoorganiziraju i nastave s vođenjem udruge koja je temeljno bila usmjerena na uspostavu programa resocijalizacije za liječene ovisnike. Uz posao u ANST 1700 zaposlila se i u Ligi za prevenciju ovisnosti.

Tko je Josipa Kokorić Tomašević?

Prije svega ja sam majka dvaju dječaka i jedne curice, supruga. S poslovne strane sam izvršna direktorica u Ligi za prevenciju ovisnosti, ja sam sve ono što treba biti s obzirom na činjenicu da je to civilni sektor i ti poslovi su vrlo multifunkcijski. Osim što radim upravljački dio posla, radim i s korisnicima, držim predavanja za javnost, za specifične skupine…

Odakle želja za volonterstvom?

Negdje sredinom fakulteta osvijestila sam samu sebe da je područje ovisnosti polje mog interesa i tada sam tražila prostor gdje bih mogla započeti praktičan rad, volontirati ali na način da sam i u kontaktu s korisnicima, da mogu kroz praksu naučiti i doprinijeti. To sam i postigla i smatram da sam dala svoj doprinos kampanjama u Crvenom križu u kojima sam tada aktivno sudjelovala.

Koliko je bio težak početak Vašeg rada u Splitu s obzirom na to da je to i psihički jako stresan i zahtjevan posao?

Nije mi bilo teško jer sam znala što me čeka. Kroz volontiranje mi je već bilo jasno o kakvoj vrsti posla se radi i sa kakvim situacijama i pričama se možete susresti. Ujedno, ja sam 90-ih godina bila adolescentica, kada je taj problem ovisnosti u Splitu bio jako naglašen i dok sam počela raditi profesionalno taj problem je malo i jenjao, tako da osobno poznajem veliki broj ljudi, mladih ljudi iz tog vremena, a koji su upali u taj problem i vidjela sam što se s njima događalo. To dijelom i je bila moja motivacija, osobno iskustvo i slika grada 90-ih, promjene i problemi mladih ljudi koji su stvorili veliki problem sami sebi ali i svojoj okolini, tako da sam ja znala o čemu se radi

Nije mi bilo ni zahtjevno ni teško, bila sam jako motivirana. S vremenom sam počela osjećati stres koji donosi ovaj posao, on je jednim dijelom vezan i uz sam rad s korisnicima, uz neke situacije s kojima se suočite pa ne znate što bi, a s druge strane vezan je uz sam profesionalan rad u civilnom sektoru koji je zahtjevan na svoj način. Ljudi uglavnom ne znaju da mi živimo vrlo slično kao poduzetnici, mi smo na tržištu i svoje usluge plasiramo državi. Hoće li država ‘kupiti naše usluge’ ili neće, to je svaki put iznova novi ciklus.

Prisutna je jedna velika nesigurnost i stalna borba na više frontova. S jedne strane ste u radu s ljudima koji su u velikoj potrebi, koji su zahtjevni i traže potpuni angažman, a s druge strane morate raditi na tome da održite organizaciju i financijski i s ljudskim resursima koji su potrebni da bi se to kvalitetno radilo.

Od 2009. do 2013. Josipa je, uz posao u udruzi ANST 1700, bila zaposlena na 1/2 radnog vremena u Ligi za prevenciju ovisnosti čiji je rad usmjeren na širu društvenu skupinu: od roditelja, nastavnika i učenika u osnovnim i srednjim školama, opće populacije mladih, do obitelji i pojedinaca koji se suočavaju s problemom ovisnosti, stručnjaka u zajednici…

Usluge koje Liga pri tom pruža su: direktna savjetodavna i terapijska pomoć pojedincima i obiteljima, specijalizirane stručne edukacije za roditelje, nastavnike i stručnjake u zajednici, provedba programa vršnjačke pomoći među mladima, organizirano volontiranje mladih, upućivanje ovisnika na liječenje i rehabilitaciju, podrška tijekom resocijalizacije (nakon liječenja ili izvršavanja zatvorske kazne), utjecaj na javne politike…

Od 2012. Josipa je izabrana za potpredsjednicu u udruzi Mreža – zajedno protiv ovisnosti i tako je aktivno uključena u području kreiranja i utjecaja na javne politike na polju prevencije i suzbijanja ovisnosti. Rad na tom polju je nastavila do danas iako udruga Mreža – zajedno protiv ovisnosti više nije aktivna.

Od 2013. je izabrana na mjesto izvršne direktorice u Ligi za prevenciju ovisnosti i trenutno je u drugom mandatu na tom radnom mjestu

Od početka djelovanja Lige volonteri, svojim specifičnim znanjima i vještinama, pružaju nezamjenjiv doprinos razvoju organizacije, kvaliteti i opsegu aktivnosti Lige, a Liga im kontinuirano pruža edukativnu i razvojnu podršku. Koliko su mladi uključeni u Ligu, volontiraju li rado?

Imamo jedan cijeli program posvećen razvoju volonterstva mladih. Kontinuirano imamo oko 40, 50, a u ovom trenutku čak i više mladih ljudi u dobi od 16 do 22, 23 godine koji su aktivno uključeni baš kao volonteri. Oni aktivno volontiraju u programu vršnjaka edukatora, mi ih pripremamo i osnažujemo kako bi oni bili u stanju s nama održati preventivne radionice u višim razredima osnovnih škola.

To je područje koje nam je važno i u koje ulažemo jer vidimo da i njima taj angažman doprinosi jačanju njihovih životnih vještina koje su im bitne kasnije, za njihov osjećaj samopoštovanja, samopouzdanja, za znanja o rizičnim ponašanjima koja usvoje i koja mogu prenositi dalje.

Kakvo je javno mnijenje u Splitu po temi ovisnika?

To je situacija koja se stalno mijenja. Mi smo grad koji je bio dosta senzibiliziran s obzirom na tu prošlost koju smo imali i na osobno iskustvo velikog broja ljudi koji su to doživjeli ili u obiteljima ili od strane prijatelja, nekoga iz susjedstva. U odnosu na druge mikrosredine, rekla bih da smo senzibilizirani više od ostatka prosječnog građanstva.

Danas je situacija s ovisnostima bitno drugačija nego što je bila 90-ih, trendovi su se kompletno promijenili i ta tema ovisnosti je nešto drugo; puno više sintetičkih droga, puno više rekreativnih droga koje ne stvaraju klasičnu sliku ovisnosti (ovisnika u krizi koji treba pomoć) već imamo promjene na psihofizičkom funkcioniranju koje su nagle, mogu biti psihotične, ostaviti trajna oštećenja na mentalno zdravlje i to je ono s čime se mi danas suočavamo i na što još struka nema adekvatne odgovore.

Liga za prevenciju ovisnosti djeluje preko 20 godina na području prevencije rizičnih ponašanja i socijalne isključenosti. U suradnji sa zdravstvenim, obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi razvili su preventivne programe koji su implementirani u obrazovne i zdravstvene ustanove u Splitsko dalmatinskoj županiji i na nacionalnoj razini.

Liga nudi mogućnost individualnog savjetovanja uz profesionalnu stručnu pomoć i podršku. Savjetovanje je namijenjeno pojedincima koji se bore s problemom ovisnosti, kao i njihovim obiteljima te osobama koje su odslužile zatvorsku kaznu i njihovim obiteljima.

Tko sve može zatražiti pomoć Lige?

Mi radimo sa širom skupinom ljudi koja primarno ima problem s ovisnostima bilo koje vrste. Najčešće nam se javljaju roditelji zbog problema koje uočavaju kod djece, potom ljudi koji su u resocijalizaciji; nakon zatvora, terapijske zajednice ili bolničkog liječenja, a koji trebaju podršku u onom dijelu ponovnog uključivanja u društvo; pronalaska posla, jačanja socijalnih mreža, uključivanja u aktivnosti… Mladi ljudi kojima treba podrška u jednom vidu odrastanja.

Pomoć koju mi možemo pružiti je individualni rad s pojedincima, grupni rad sa skupinom koja dijeli slični interes ili problem, te rad s obitelji.

I za kraj našeg razgovora upitali smo Josipu kako se osjećala kada je saznala da je ona jedna od nominiranih za priznanje ‘Splitski cvit’?

To mi je bilo veliko iznenađenje, nisam očekivala nominaciju jer ne vidim da sam dala nekakav poseban doprinos s obzirom na to da sam dio jednoga tima. Trenutno sam u poziciji da vodim jedan tim ljudi koji zajedničkim radom postiže rezultate. To je veliko priznanje i meni osobno i svima nama u Ligi koji radimo zajedno – naglasila je Josipa, izvršna direktorica u Ligi za prevenciju ovisnosti Split kojoj je ovo drugi mandat na toj funkciji, a koja je od početka profesionalnog rada do danas završila niz dodatnih stručnih edukacija iz područja savjetodavnog i psihosocijalnog rada što joj je pomoglo i pomaže u poslu koji nije ni najmanje lagan, ali za ovu hrabru damu nema prepreka.

 

 

 

%d blogeri kao ovaj: